Danas zjapi napušteno. Trava je pokošena,sve na oko djeluje prilično uredno, ali svijeće ne gore. Imena su izblijedjela na nadgrobim pločama a nikog nema ni da pokuša pročitati ta slova. Humke su iskrivljene, otvorene, pa zatrpane zemljom i zaboravom. Osim slučajnih prolaznika, nema nikog ni da ih počasti pogledom.
I oni su bili nečija djeca. I oni su živjeli i sanjali kao i drugi. Voljeli, strepili, smijali se, plakali... Zar da ostanu zaboravljeni? Kad prođete pored Oranica i vidite iza ograde stare humke, svratite ponekad... Upalite svijeću, sjetite se onih koje je društvo davno zaboravilo...
ulaz na groblje s Medarske
uz samo groblje doselilo je nekoliko Romskih obitelji čije kokice pasu travu na groblju......
treba poslikat sva vrapcanska i susjedna groblja, imamo ih
OdgovoriIzbrišismrt i rođenje uvijek fasciniraju
OdgovoriIzbrišizaista otužno
OdgovoriIzbrišiNe toliko kao prije par godina kada nije bilo niti ograđeno.Sad bar znam nešto oko tog groblja..uvijek sam se čudila toj zapuštenosti.
OdgovoriIzbrišievo, devet godina kasnije... postoji li još to groblje? ili su ga pretvorili u građevinsku parcelu?
OdgovoriIzbriši